zagrebačka trilogija
Blog
srijeda, lipanj 18, 2008


Napala me danas hiperprodukcija. Zapravo napao me virus. Latinski naziv je: nishta mise neradyus. Opak je. Ima li lijeka? Upomoć.

Za razliku od danas, jučer sam bio vrijedan, i putovao. Bio sam u Rijeci, točnije na njenoj periferiji. S osmijehom na licu, falim se sada malo, sklopio sam lijepi posao. I po svršetku teškog sastanka, poželio popit kavu uz more. Obzirom na njegovu blizinu. Kako nisam baš poznavatelj Rijeke, a nedalo mi se voziti u Opatiju ili negdje dalje, dosjetih se Bakra. Ne onog od kojeg se rade džezve, ili električne žice, već slikopisnog mjestašca u dnu vale što na fjord sliči. Donedavno, ta je vala bila specifična po golemom dimnjaku što je kao prst u oku strčio. Srušilo ga bez traga. Sad je ostao još samo  samo utovarni dok za tankere (naftu) na jednoj strani i ugljen na drugoj. No kada iz kadra, izbaciš te rugobe, ostane predivno, primorsko mjestašce. 
Dan je bio kakav je bio, pa sam mjesto za ispijanje kave uz more, jedva pronašao. Mobitelom sam napravio nekoliko fotki, pa kao ilustraciju i dokaz mojoj tvrdnji, prilažem onu koja je po mojem sudu najbolje ispala.


 

 



lostways @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare