zagrebačka trilogija
Blog
srijeda, lipanj 27, 2007

Uhvatih malo vremena pa da ne duljim...
Nažalost, kako je i vidljivo, nisam na jedrilici negdje na putu prema Veneciji, na kraju je presudio razlog koji me najmanje mučio - poslovne obaveze. Nema veze, život ide dalje, bit' će još prilika. Zato sam iskoristio vikend za uživanje u svom Kaiću. 
Kako smo isplovili tek u subotu popodne (draga je morala porediti apartman koji rentamo jer su stigli prijatelji iz Italije, ja sam morao montirati novi luster i odštopati sudoper), krenuli smo prema Jakišnici odnosno prema braku ponad. Tamo spustili parangal, uhvatio nas mrak. Putem smo se kupali nekoliko puta, fishfinder je pokazivao gotovo nevjerovatnu temperaturu mora od 26,5 C. Obzirom na 35+ C na suncu, jest nekakvo osvježenje, ali ne bogzna kakvo. Ulov nije bio senzacionalan iako nas je maška od 2,5 kile prilično razveselila, a i osigurala nam sutrašnji obed. Za večeru dva veća arbuna, pašteta će ostati neotvorena! U Jakišnici (ubav porat), skuhali smo lešadu, pa iako baš nisam neki ljubitelj arbuna, obzirom na njihovu svježinu, bila je izvrsna. Ujutro smo popili kavu u restu "Sidro" uz samu đigu, sladoled za kapetana i krenuli put Oliba. More nas je mazilo, pa smo plovili po umalo bonaci, i putem se kupali. Ne volim baš plivati nad 100 metara dubine, ali osvježenje je neophodno. Prije 11, stigli smo na sjevernu puntu tog dragulja i usidrili u plitkoj, pješčanoj vali Draga. Ako raj ima svoju vizualizaciju, sasvim sigurno je blizu Drage. Plitka, prostrana, pješčana vala, zagrljena crnikom i borom. Kao u amfiteatru, pred nama pogled na Morovnik, Ilovik, u daljini Lošinj i Cres. 
Nakon kupanca (kapetan nije izlazio iz mora), malo smo ogladnili pa smo krenuli u akciju. Jura je uvijek capo od provište pa je tako bilo i ovaj put.
JURA U AKCIJI

Zadatak: gregada od maške.
Kako su me prijatelji od mora naučili guliti mašku (praktični ispit je bio u prosincu na kostelju od ca 7-8 kg), uz pomoć tri uzdužna reza i savinutih kliješta, brzo sam je pripremio za lonac u društvu svadljivih galebova i predosadnih osa. Nevjerojatno je da galeb proguta maškinu kožu (iako ako je sama koža baš i nije oduševljen, ali ako na njoj ostane i komadić mesa - gulp i gotovo). Maški su u loncu društvo pravili samo netom (jučer) iskopana kapula i kumir iz našeg vrta. Tu moram primjetiti da je mladi, novaljski kumpir više nego senzacionalan, pa neoguljen, samo opran, narezan na velike komade (četvrtine) i pofrigan u maslinovom ulju, pored pomidora (iz istog vrta) prelivenog s maslinovim uljem i dva, tri listića bosiljka, predstavlja moju omiljenu ljetnu hranu.
Fromula: kumpir, maška, malo kapule, lovor i ruzmarin.
Rezultat: - dolje!

Nakon zaslužene sieste (ili fjake), još malo osvježenja, krećemo prema brakovima sjeveroistočno od Morovnika. Na prvom, razočarenje. Ni uz najveći trud, ne možemo naći mjesto gdje bi potopili palingar, sve je zapasno mrižama.  Barem neka utjeha, sve su mriže uredno obilježene, čak na senjalima piše i ragistracija broda (ZD ...nešto). Ono malo tramuntane potpuno pada i svuda oko nas je ulje. Krećemo dalje, 2,3 milje prema zapadu još je jedan obećavajući brak. Tamo nije kamen već pijesak, ali šta je, tu je.  Nemamo večeru pa i nemamo nekog izbora. Svježa, ali usoljena srdela iz Paga (koju smo kupili prije isplovljanja) još se drži fantastično. Ma i ja bi se polakomio, di neće riba. Nažalost, to se za sipice nebi moglo reći, smrde kao sto vragova, pa odustajemo od kombiniranja ješke, sipice vraćamo posjedonu (odnosno strvinarima pod njegovom zaštitom). Potapamo parangal, i odlazimo na Silbu na kupanac kako bi ubili vrijeme. Putem, upadamo u jato širuna, spuštamo panulu, grizu kao ludi. Zaustavljamo se na broju deset,  biće dosta za friganje (ne pretjerivat...) Poslije kupanja, a malo smo pretjerali pa će nas ulovit mrak, hitamo po palingar. Uzbuđenje počinje odmah. Na prvoj udici (od 50) do kavicala, grug, a doli još u bistrom moru na red čekaju još dva. Pa maška, pa još maška, pa jednu stvarno malu vraćamo u more, pa šempjer, pa još jedan, evo ga i veliki ranj.....oprez, kapetan u kabinu, mi na gavone, režem pramu, OK u ciglju je, idemo dalje. Umalo na svakoj udici riba. Evo i ražica, Jura već kalkulira s večerom. Stvarno je teško odlučiti što spremiti. Umorni, ali prezadovoljni uuplovljamo u Olib i tamo nam dragi prijatelj, iz kafića GROBAK izlazi u susret, pa sprema ulov u frižider. Nažalost, obzirom na mrak, fotke naše male gozbe u predivnom olipskom mandraču nisu uspjele, ali reći ću samo ovo: šempjer, raža. Lešo, i s krumpirom. M LJ A C.
Ujutro, kavica, kupanje, i nazad u Novalju.
Mislim da kapetanov osmjeh govori sve:


lostways @ 09:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare