zagrebačka trilogija
Blog
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
...provjerio sam. Istina. Zubaci se love. Ovaj put smo čvrsto i odlučno zaplovili prema Molatu, ali smo putem iskušali brak nad Istom. Tamo se pokazala istinitom glasina o zubacima. Prvo smo spustili parangal sa super friškom srdelom, i dok čekamo (budući da se radi o braku u sred mora, a kako mi El Muhamed iz Kuwaita nije u rodu pa s gorivom muku mučimo, pa  ne možemo otplovit do kopna na kupanje, jer kupanje nad brakom di očekujemo kapitalni ulov i nije najugodnije) odlučio sam malo isprobati potpuno friško složenu višku panulu (kut, issa, stiniva - kapa dolje na golemom doprinosu za čovječanstvo). S iglicom je bilo lako i za nevjerovatnih deset minuta kako smo sirotu iglicu spustili za kaićem.....BUM! Jebate koji osjećaj....Motovilo se odmotava kao ludo....nekoliko sekundi.....trenutak istine....kontra! Najlon mi klizi kroz ruku, zarezuje se u prst, boli, ne dam.....još nekoliko trenutaka....popušta. Okrenuo se.....ide lakše....ali još uvijek teško.....tu je, cakli se pod površinom....poslijednji pokušaj bijega pod kaić....Jura je brži....u bragi je...na pajolima. Euforija....
Vaga je pokazala 5,80 kg. 

Dok se razina adrenalina popela na kritičnu i polako splašnjava, car gubi svoje prekrasne boje. Uz dužno poštovanje tom predatoru, krećemo vaditi parangal.....Povlačimo prvi senjal, Jura će - "imamo ribu", ne vjerujemo....još jedan...manji....ali prekrasan. Hvala ti Bože na predivnom danu.
Predugo smo se zadržali pa mijenjamo plan đite i odlučujemo pristati u Istu. Prekrasan poratić sa sjeverne strane dočekuje nas u svoj svojoj ljepoti. 

Vežemo, pa hitamo u selo (na drugoj strani pogledati tekmu, jer sam SMS-om dobio poruku Werder-Dinamo 0:1). Stižemo taman kako bi doživjeli otrežnjenje, jer ipak.....Dinamo je uvijek u Europi do jeseni. Uvijek. Al' jebeš nogomet....
Sutradan, krenuli smo prema Silbi, tamo se okupila ekipa iz kvarta, plan je gradela za kapitalca. Ne odoljevamo izazovu, pa još jednom spuštamo svu artiljeriju u more. Klinac. Nije svaki dan Vela Gospa. U silbanski sjeverni porat stižemo po mraku....razočaranje...maleni 6-metarski kaić nemožemo vezati apsolutno nigdje. Probali smo sve opcije, riskirajući pritom zapetljavanje u jedan (ili više) sidrenih konopa. Kapetan je gladan, dosta mu je broda...nemamo izbora. Natrag u bazu. Olib. Olib nas uvijek dočeka raširenih ruku. Pa da ispravim i nepravdu, nekoliko motiva iz te meni predrage lučice. 

Na lijevoj strani, smješna građevina, prejak kafić Grobik, našeg prijatelja Milivoja, već spominjanog najačeg ugostitelja s ove strane Jadrana...

Olibska crikva s gušternom ispred.....
Vezali smo među jahtama, u mandraču nije bilo mjesta. Pa da malo vidite kak smješno izgleda moja barčica među čudovištima što jure po moru kao bijesni.

Na povratku, vučemo panulu za iglicu, i gle iznenađenja, živnuli i gofići....

Predivan vikend...Ispratila nas ova slika....

I za kraj, rekapitulacija đite....

Nije loše????
P.S. Happy end u nedjelju.... (za nas, za zubonju baš i ne...schrmtz)
Juha od  glave i repa.....
....
i gradele.
lostways @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare