zagrebačka trilogija
Blog
srijeda, siječanj 30, 2008
Dakle, vratio sam se živ, ali ne i zdrav. Prehladio sam se ko konj. Londončani, pogotovo londončanke hodaju gole, pa sam ih poželio imitirati. I to, da se razumijemo, ne doslovno. Samo sam se oblačio malo lakše. Pa već dva dana ležim u temperaturi. A one.....Dobre tri četvrtine svih cura u večernji izlazak idu golih nogu,sandalama, u minicama, i haljinama bez ramena. A ja u majci i vesti. Njima niš, a ja skoro popljugao upalu pluća.....
Ali sam živ. Glavno da je wizzair-ov avion izdržao i uredno sletio. Dva puta. U Londonu(Lutonu) i u Zagrebu. Pivice drže po 4 €, ali bar ih ima. U kombinaciji s vodkom (isto po 4€), let je prošao samo tako. Što je zapravo, prema cijeni u Londonu gdje se piva drži između 3 i 5 funti što će reć 30 i 50 Kn, prava sitnica i vrlo povoljno. Živio sam na XL Bacon double cheesburgeru kod Burger kinga, jer je šatro hrana tako skupa da mi nije padalo na pamet kupiti npr. bolonjez špagete za 12 funti. Poslijedica je to, kaj sam se uspio pos...t dva dana po povratku, ali sad je već OK.
Obećao sam fotke pa evo:
Hotel smo pronašli lako. U sklopu avionske karte (uz nekih 20€ doplate - 'ko ide obavezno koristiti, jako praktično), imali smo transfer s Lutona do Victorije. Od tamo smo uzeli taksi i stigli u hotel Gallery u South Kensington. 

Prvi dojam? Bogami neloš....
Ujutro, pogled iz hotela na jednu stranu...

...i na drugu:
Prvo što me se dojmilo u Londonu je kontra smjer vožnje. Ili mi vozimo u kontra smjeru (prema njihovoj percepciji sasvim sigurno). Svaki sam put kada prelazim cestu, bio u smrtnoj opasnosti. Ovi su natpisi pomogli, ali samo ponekad. Naime, kad pređeš prvu polovicu, opet pogledaš na krivu stranu.

Tu su počinjali svi naši izlasci...

...pa mala šetnja gradom...neizbježni simbol Londona, čuvena telefonska govornica (koju, kao i kod nas valjda niko ne koristi obzirom na mobitele)

...fontana kao poklon princu (mi smo primjetitli da ju je on bezobrazno ostavio nasred ceste)...

...slavni Piccadily Cirkus...(malo razočerenje, na razglednicama izgleda monumentalnije)...

...turbo preskupi Regent street (ups! netko je i mene slikao)...

...slavni centar Londona Trafalgar Square....(namjerno ga nakrivio)

...gdje sam admirala Nelsona slikao iz žablje perspektive...

...Downing street sam očekivao vidjeti kao i na čuvenim fotkama, ona vrata s brojem 10, ali sam se, sasvim logično, morao zadovoljiti samo ovim:

Dobri stari Big Ben iz jedne perspektive...

... i druge.

Blesavi su Englezi, umjesto jedne kabine na London Eye, stavili divovskog galeba....kuda ide ovaj svijet...

Došli smo do Towera, gdje u kadar upao i stari Double Decker...

...prošetali do još jednog simbola, Tower Bridge...

...i pomislili da smo fulali stoljeće.

Klizali nismo, ali smo od prizora zanijemili...


Skoro k'o na Šalati?!
Poslije maratona, dobro je došla okrijepa u (pred) pubu Shakespears Head. Pa evo pogleda na Cowentry Street:

Zaružili smo u Ain't No Blues baru, i redovito ispijali pivice ispred pubova usput (jebeni terorizam nad pušačima, zato sam se i prehladio)

Posjetili smo i muzej u kojem sam malo zasvirao s starim Jimijem...

...dok je moja draga radije poslušala što to sluša Bob.

Kad me već lijepo zamolila, pozirao sam rado s frendicom koja je srećom nogirala šviknutog Toma...

... a i legendu engleskog humora Delboya, nisam mogao odbiti.

Za sada toliko. Naravno da imam još fotki (dvjestotinjak otprilike)....ali to (naravno ne sve) nekom drugom prilikom.
Uspio sam odgledati fantastičnog Fantoma u operi, što nas je koštalo 2x45Ł ili ti (900 čuna), ali mi nije žao ni poslijednjeg novčića. S A V R Š E N O !. Jedino kaj će me sad biti malo teže natjerati u kazalište kod nas. Koje s ovim ne stane u istu rečenicu.
Kako je u kazalištu strogo zabranjeno koristit fotić ili kameru, uzeli smo program, pa sam skenirao djelić ne bi li pokušao malo dočarati atmosferu...

A sad nazad u krevet, uz andole i c-vitamin....
lostways @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare