zagrebačka trilogija
Blog
ponedjeljak, kolovoz 7, 2006

Gotovo.....schmrtz , 15 dana prošlo je kao treptaj. I kaj sad? Opet na usrani posao. A tužni angel(4), opet je bez svog tatača na moru. Dobro, dobro, nije njemu baš tak loše, zapravo, njemu je odlično....Ja sam tužan, praf zapraf.

Zagreb....ništa me nije iznenadilo, kiša, pet automobila na cesti, sve zatvoreno.....

Samo ja tu moram crkavat. Fuj!

E, pa poslije malo opravdane kuknjave, da napišem koju o tih predivna dva tjedna.

Ljudi, Olib je otkriće , (ali nemojte nikom reći da ga ne sje....) malo netaknutog raja, slike iz kasnih 70-ih, ranih 80-ih, nema hotela, prometa, diska, kafića, ludnice, pijanih balavih Slovenaca (kao u npr. Novalji) što galame, plaze i mrmljaju nekaj nerazumljivo.





Bio sam tamo kao klinac prije nekih 25 ili koju više godina, nije se puno promijenilo, tek malo nadograđen lukobran, nekoliko novogradnji, pokoji restorančić više (ili možda ne, jer, tada na to nisam niti obraćao pažnju. Ljudi srdačni (kao i prije), pristupačni, spremni pomoći. Klinci (fakat klinci, teenageri) na klupici pred lučicom sviraju gitaru i gle čuda repertoar kao i prije onih već spomenutih 25 godina (Azra, Dugme ...). Čak smo sreli i starog Juru iz Sesvetskog Kraljevca, kao svojevrsnog spomenika urbanoj kulturi na odmoru (od Bog zna čega) na otoku koji je opjevao, a i koji je na njega ostavio stanoviti utjecaj (male djevojčice). On se sasvim iskreno pridružio party-u na maloj rivici, koji su priredili dečki dvadesetak i koju stari, posade dvaju malih kaića koji se već nekoliko godina za redom  okupljaju ovdje i uživaju u svemu što zgrabit mogu (more, plodovi mora, pivo, bambus, pokoji jocks.....). Krasno! Pogotovo kad kompariraš to s onim zombie-ima u Novalji. Vidio sam i kuću svojeg razrednika Lovre Jovana (sada Ivina, čovjek toliko ne voli Srbe da je vlastito prezime promijenio). Njega, simpatičnog starčića, na žalost nisam sreo. Šteta.


Silba – tamo sam ljetovao od 82. do 84. g. To je moja prva ljubav. Moje mjesto prvih zaljubljivanja pa i, istina nespretnog ali, prvog fuka. To je mjesto mojeg prvog ljetovanja bez ikakve kontrole (što je rezultiralo i nekim manjim ozljedama), to je mjesto prvih opijanja. To je kult, to je način života. Ali, (uvijek mora bit ali....) nekak mi se čini da je malo previše civilizacije dotaklo to čarobno mjesto. Prije je jedini dodir civilizacije bila legendarna MARINA (koja by the way čuči u lošinjskom škveru) i tu i tamo koji vapor + jedna govornica u pošti. Ma ti mobiteli su sve pokvarili, a i nekak se malo sagradilo, pa disko, katamaran, ne znam.....bio sam prekratko za konačnu ocjenu ali..... ne osjeti se onaj duh kad zakoračiš na nju (dočeci i ispračaji Marine na Žaliću i sl....).


Žao mi je kaj nisam stigao na Premudu (kaj problemi s gorivom, kaj s vremenom), ali druge godine je i to na dnevnom redu ili ak' poludim i dam otkaz (čemu sam blizu) još ovog kolovoza.

Na Novalju se ne bi previše osvrtao, ionako je preforsirana i pitanje je postoji li za medije još koje mjesto na Jadranu......

Ovo su samo 4 dana od 15, ali ostatak (bjesomučno ribarenje i igranje s angelom(4) sve to u pretrpanoj Novalji), vrlo vjerojatno nikoga na zanima, ma kako ja uživao u tome....

I za kraj, mala ilustracija, suton pored otoka Skrde (Škrde ali ne Škarde) otočića nasuprot Novalje,





i moja mala jahta (he,he) kojom sam krstario slikana na prelijepoj, iako malo pretrpanoj plažici na otoku  Maunu.

 



lostways @ 15:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare