zagrebačka trilogija
Blog
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008
Nakon dva tjedna odmora od svijeta i društva (kako R tako i V), vratih se. PostGO depresija. Volio bih reći, da sam napunjenih baterija spreman za nove radne izazove. Ali neću. 

Usput, zahvala i isprika onima koji su redovito posjećivali ovu adresu. Testirao sam svoj karakter, i shvatio da (ni)sam ovisan o blogiranju. Uspio sam se suzdržati ikakvih logiranja puna dva tjedna. Koji uspjeh!!!

Kako bilo, za prvi povratnički post, kako i priliči, kratki foto report zbivanja iz protekla dva tjedna. 

Iako je službena ljetna baza Novalja, efektivno sam u njoj proveo tek nekoliko dana, što me beskrajno veseli. Većinu vremena proveo sam u skučenom prostoru kaića, u robinzonskim uvjetima. 

Ne mogu pisati o (jednoj) điti, jer ih zapravo bilo više. Tako i fotke nisu složene kronološkim rasporedom.  Već standardno, vrijeme smo provodili ploveći akvatorijem omeđenim Molatom, Istom, Premudom, Silbom, i Olibom. Kupali smo se u najljepšim valama zadarskog arhipelaga, kao što su Sv. Ante na Silbi, Slatinica i Draga na Olibu, Jazi i Jakinska na Molatu, Griparici na Škardi... Kako se vale uvrijediti ne mogu, baš me briga ako sam koju propustio spomenuti.
Pa da vidimo:

Uvala Pernestica na Silbi, pokazala se savršenom za vježbanje skokova budućih olimpijaca. Na izvedbu tende za model "Dalmatinka", pridržavam patentna prava.

Klopali smo više-manje ono što smo ulovili, ulov je bio raznolik. Ne senzacionalan, ali svakako ne dosadan. Kratki rezime dokumentiranog.






Glavni motiv zadnje fotke, nije brancin od kile ipo, već frizura i nadasve inteligentan izraz lica ribolovca, na koje jednako kao i na tendu, pridržavam autorska prava. Dakle, vidim li koga na ulici s ovako sjajnom frizurom, može očekivati zahtjev za isplatu tantijema.

Highlite ovog godišnjeg, bio je izlet na Molat. Zahvaljujući plutajućoj benzinskoj crpki u Brguljskom zaljevu, konačno smo se dovukli do toga, za našu barku, (pre)udaljenog otoka. 





Naravno, pokucao sam i na vrata našeg cijenjenog kolege, ali ga nisam uspio pronaći. Možda nekom drugom prilikom. Pa slijedi nekoliko motiva, iako već viđenih na spomenutom blogu:












U daljini se nazire svjetionik Veli Rat na sjevernu Dugog otoka, a pažljivijem pogledu neće promaći ni senjali mojeg parangala, koji nas je počastio sa prekrasnim fratrićima. 

Toliko o Molatu. Za Velu Gospu, u Pagu nas je zatekla nevera. Plan je bio procesija na Istu i fotke s crkvice na Straži, ali kako je prognoza bila očajna/opasna, tako smo ipak vezali doma, a na procesiiju se već tradicionalno uputili u Pag, gdje nas je već opet tradicionalno čekao janjčić pod pekom, koji pripremaju dragi paški rođaci.

Po svršetku procesije, priroda je pokazala svoju opaku ćud. Nevera. Neiskusni talijanski "pomorci", brodove su  vezali bokom uz rivu, potpuno izloženu grbinu i tramuntani. Tijekom pomaganja spašavanju brodova, uspio sam "kliknut" jednu, ne znam može li dočarati svu snagu pobiješnjelog mora.



S paškom neverom, završavam i ovaj postGO post (?!), uz umjetničku instalaciju pod nazivom:

 Lostvejzov palac s crnim pod nožnim noktom nad morskim tirkizom.

*(ne moram naglašavati da je copyright pridržan)
lostways @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare